SanjarPrevela Vesna Pavletič |
|
|
Bio
jednom jedan čovjek koji je bio sanjar. On je, na primjer mislio: Mora
biti moguće, vidjeti deset tisuća kilometara u daljinu. Ili ovako: Mora
biti moguće, vilicom jesti juhu. Mislio je: Mora biti moguće, stajati na
vlastitoj glavi, i mislio je: Mora biti moguće živjeti bez straha. Ljudi
su mu govorili: «To sve nije moguće, ti si sanjar!» I govorili su mu:
«Moraš otvoriti oči i prihvatiti stvarnost!» I govorili su mu: «Postoje
zakoni prirode, a oni se ne mogu promijeniti!» Ali
čovjek je rekao: «Ne znam... Pa mora biti moguće disati pod vodom. I
mora biti moguće, nahraniti sve ljude. Mora biti moguće, da svi nauče
ono što žele znati. Mora biti moguće pogledati u vlastiti želudac.» A
ljudi su govorili: «Ma dođi k sebi, čovječe, toga neće nikada biti.
Ne možeš jednostavno reći: Ja to želim i zato se to mora i dogoditi.
Svijet jest kakav jest i gotovo!» Kad je izmišljena televizija i röntgensko zračenje, čovjek je mogao vidjeti deset tisuća kilometara u daljinu, a i u vlastiti želudac. Ali nitko mu nije rekao: «No dobro, nisi baš potpuno bio u krivu.» Ni kad su izmišljene boce za ronjenje, tako da je čovjek mogao bez problema disati i pod vodom. Ali čovjek je mislio: No dobro. Onda će možda jednoga dana biti moguće živjeti bez ratova. |